SREĆA JE STVAR IZBORA. KREIRAJ NAJBOLJU REALNOST ZA SEBE!


Okusiti ljubav i napustiti sigurnost



Obično mislimo da razumijemo ljubav, da razumijemo njeno svjedočenje, ali u svojim počecima ona se ljudima objavljuje kroz mitološke ljubavne tragedije u kojim ase ljudi lako izgube jer tamo imaju jednodimenzionalnu priču u kojoj sam volio toliko puno, ali partner ili neka situacija me spriječila da tu ljubav ostvarim. Tako je svima lakše živjeti u zabludi jer takav pristup ne propituje stvarne kvalitete, ne ispituje vlastitu sposobnost voljenja, odlično kamufliramo nesposobnost voljenja. 
Kakav savršeni spin, vanjska situacija me spriječila da volim a toliko ljubavi u sebi sam imao/la koju sam htjeo/la podjeliti s njim/njom. 


Poput stihova Pabla Nerude:

Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednji bol koju mi zadaje
I posljednji stihovi koje za nju pišem.

Ipak, netko nakon tog iskustva boli i razočarenja stane i započne proces promatranja i viđenja projekcije. Tada se događa razdvajanje projekcije idealne žene i muškarca i mogućnosti viđenja partnera koji se skriva iza osobne nesposobnosti voljenja i iznuđivanja velikog kraha odnosa kao izlaz od nametnute idealne slike ljubavi u kojoj osoba vidi da takvu ljubav ne može dati, te pada pod teretom projekcije. Jedan i drugi ljubavnik uhvaćeni su u mrežu projekcija i zamršenih očekivanja u kojima ego dobiva bitku jer da kojim slučajem ljubav potraje onda morate žrtvovati ego a ego voli samo projekcije. On u njima živi u on ne može živjeti u ljubavi koja je prava stvarnost. Kako? Pogledajte more, nebo i zemlju, predivni su, ali more skriva mnoge opasnosti na nebu su oluje koje odnose mnoge živote a zemlja kroz zemljotres uzima gradove, no, kada ih promatramo iz daljine, predivni su. To je konflikt koji ego ne može izdržati njemu je preteška ta spoznaja, jer on ne može prihvatiti da suprotno bude u jednom, on tada mora žrtvovati sebe i nestati.

Zato ljudi ne slijede faze razvoja odnosa, radije prekinu na samom početku da kojim slučajem ne bi vidjeli kraj u kojem ego nestaje. Sjećam se jedne djevojke koja mi je rekla da ne može doći do daljnjih faza odnosa. Njene veze najdulje su trajale godinu dana. Razdoblja prekida ustvari su razdoblja tugovanja i čežnje za ljubavlju. Kako kaže Neruda: Zašto će mi sva ljubav doći iznenada kad se budem osjećala tužno i osjećam te daleko? Tugovanja i mitološke ljubavi imaju važan smisao: Ne možemo poznavati sreću, ako nismo upoznali tugu.

Ako odbacujemo tugu onda odbacujemo i prilike koje mogu donijeti sreću. Bit ljubavi je upoznati polaritete, zaći iza poznatog gdje se raspada sve ono što je bilo prije. Ljudi svoje ciljeve usmjeravaju na poznato i sigurno, a istodobno očekuju ljubav. Nije onda čudno što je puno neostvarenih ljubavi, ljudi se dive nečem što ne žele kušati a onda kupuju lijepe fasade kako bi sakrili besadržajnost. Ljubav je rizik, bez pravila, puna pukotina, ali ujedno jedini je put kako bi se upoznala nepoznatost bez mogućnosti naslanjanja.

Autor: Nikola Žuvela - više o njemu, klikom OVDJE

NAČITANIJE NA NAŠEM PORTALU

NAČITANIJE NA NAŠEM PORTALU