SREĆA JE STVAR IZBORA. KREIRAJ NAJBOLJU REALNOST ZA SEBE!


Bijeg od osjećaja praznine



Pošto ne vole sebe, ljudi su skloni vraćati se u stanja zaboravljanja. 
Radi li se o alkoholu, opijatima, drogi, čežnji da otputujete negdje daleko kako bi pobjegli od sebe i društva u kojem se nalazite, ili o prekomjernoj potrebi za seksom, gdje se isto tako pokušavate izgubiti u strasti umjesto u vođenju ljubavi što je teže jer trebamo osjećati i davati. Želja za zaboravljanjem nastaje, jer se osjećate prazni; imate osjećaj da vas jednostavno nema. Osjećate ništavilo i to ništavilo postaje nešto što podsjeća na ponor. Čim ste blizu ponora, prestrašite se i pokušavate bježati u sve vrste pijanstva koje društvo proizvodi.

Duboko u čovjeku se nalazi praznina: zbog toga ste u bijegu od vlastite dubine i praznine. Buddha je taj ponor ili prazninu zvao “ne-sopstvo” – annata. Kada meditirate, nitko unutra ne postoji osim praznine. Kada pogledate u nutrinu, vidite beskonačni prostor – unutarnje nebo, ponor bez kraja. Dok gledate u tu zastrašujuću dubinu, počnje vam se mutiti u glavi, te bježite. Gdje god se u sebi okrenete, ta vas praznina prati, ali to je vaša priroda, Kinezi su to zvali Tao. Meditacija nije ništa drugo nego približavanje vlastitoj unutrašnjoj praznini. Ona je prepoznavanje, življenje unutar toga, a velika većina izbjegava isto, zato kada vidimo da netko hoda sam,...primjerice šumom, osjećamo nelagodu, pitamo se zašto hoda sam? Mi imamo kolektivan strah od osjećaja samoće i praznine. Ipak, nakon dužeg meditiranja i konstantnog vježbanja, praznina se preobražava u puninu života. Kada ne bježite, ona postaje čudo u kojem počinjemo uživati jer ona je sama po sebi čista i neokaljana. Praznina ne može biti okaljana ničim, jer je prazna.

Autor: Nikola Žuvela - više o njemu, klikom OVDJE

NAČITANIJE NA NAŠEM PORTALU

NAČITANIJE NA NAŠEM PORTALU