SREĆA JE STVAR IZBORA. KREIRAJ NAJBOLJU REALNOST ZA SEBE!


LOUISE HAY

ŽIVOT MI PRUŽA POMOĆ U SVAKOJ NEVOLJI. ŽIVOT UTOLJAVA SVAKU MOJU GLAD. ŽIVOT HODA U KORAK SA MNOM, VODI ME. U SVAKOM TRENUTKU, SVAKOG DANA,...SVE ONO ŠTO JESAM, ŠTO MOGU I ŠTO ĆU BITI,...TAKO JE! JER, ŽIVOT ME VOLI!

OGLASI

loading...

18. 04. 2019.

Uloga simbola u civilizaciji




Uloga simbola je da čovjeku daju smisao. Primjerice, Peublo Indijanci vjeruju da su sinovi Oca Sunca i to im uvjerenje daruje perspektivu koja je dalekosežnija od njihove ograničene opstojnosti. Ona im pruža obilje prostora za razvijanje osobnosti i omogućuje im potpunost života. Njihov je položaj mnogo bolji od položaja čovjeka u našoj civilizaciji, koji zna da jest i da će ostati nevažni pojedinac bez ikakva smisla u svom životu.

Osjećaj dubljeg smisla postojanja uzdiže čovjeka iznad potrošačkog globalizacijskog trenda. Primjerice, da Sv. Pavao nije svoj život posvetio Bogu, bio bi uvjeren da nije više od lutajućeg tkača sagova i ne bi bio čovjek kakav je bio. Njegov život je dobio smisao tek kada je postao Božji glasnik. Netko bi mu mogao pripisati umišljenost u vlastitu veličinu, ali to mišljenje blijedi jer ta imena su preživjele kritiku povijesti. Jung smatra da «mit što ga je obuzeo, učinio ga nečim većim od obična čovjeka.» S druge strane, takav mit je sastavljen od simbola koji nije izmislila svijest.
Također, ako malo bolje uđemo u mitologiju, onda možemo primijetiti da Isus nije prvi koji je govorio o bogočovjeku. Pojam bogočovjeka je postojao mnogo stoljeća prije njegova rođenja. On je bio ponijet tom mišlju koja ga je, kako nam kazuje Sv. Marko, uzdignula iz uskogrudnog života nazaretskog drvodjelje. Mitologija i religija za Junga su važni zbog toga jer su oni sastavni dio snova. Sadržaji sna, po svojoj strukturi, su simbolični i tako imaju više nego jedan smisao. Simboli skreću pozornost na putove koji su drugačiji od onih što ih shvaćamo sviješću, i stoga se ti putovi odnose na nešto što je nesvjesno ili barem nije potpuno svjesno.
Simboli mogu izazvati duboki emotivnu reakciju u nekih pojedinaca. Moderni čovjek ne shvaća kako ga je osiromašio racionalizam, tj. uništio je mogućnost zapažnja unutrašnjosti i prepustio milosti ideologija. On se oslobodio predrasuda mitologije i religije, ali je u tom odvajanju od sebe izgubio unutarnje vrednote u dosta opasnoj mjeri. Njegova se moralna i duhovna tradicija raspala i on sada ispašta u zbunjenosti.
Antropolozi su često opisivali što se događa s primitivnim društvom kada se njegove duhovne vrednote izlože djelovanju moderne civilizacije. Njegovi pripadnici gube smisao, njihova društvena organizacija se raspada, a oni sami moralno propadaju.
Čovjek Zapada je u istom takvom stanju. Problem Jung vidi u duhovnim vođama koji više vode brigu o instituciji, nego shvaćanju misterije koju predstavljaju simboli. Vjera ne isključuje misao, ali očito je da se mnogo vjernika boji znanosti, pogotovo psihologije ili pak istraživanja drugih religioznosti, poput islama ili judaizma. Nije li to ujedno nastupila činjenica da smo sve stvari lišili njihove tajnovitosti i uzvišenosti, odnosno da više ništa nije sveto? U čovjekovom duhu se rađaju nagonski, odnosno iskonski pojmovi i simboli, koje je prijašnji čovjek mogao unijeti u svjesni um. Današnji čovjek to ne može, jer se njegova svijest lišila vizija i simbola. Ako čovjek ne počne prepoznavati ove simbole, proći ćemo kao sva primitivna društva a to je potpuni gubitak vrednota koji se već dogodio grčkoj, rimskoj, a sada i zapadnoj civilizaciji. Nikako da shvatimo kako unutrašnjost vlada vanjskim događajima.


Autor: Nikola Žuvela - više o njemu, klikom OVDJE

Nema komentara:

Objavi komentar

Post Top Ad

Your Ad Spot