Post Top Ad

Your Ad Spot

OGLASI

loading...

16. 04. 2019.

Ponos i predrasude



Razmišljam tako neki dan kako ljudi brzo stvaraju mišljenje o nekome koga uopće ne poznaju i dižu ga u nebesa ili spuštaju do pakla u samo par minuta i to bez da ih itko išta pitao o tome. I žustro vode rasprave i znaju se i posvađati oko toga kakav je tko, a da ne znaju jesu li uopće u pravu ili ne. Samo da se priča i samo da je netko bitan, negativno ili pozitivno, nije bitno.

Razguli, ionako ga ne znaš, pa se uvijek sjetim one narodne izreke: Trla baba lan, da joj prođe dan. Tako i to, hajdemo oplest po nekome jer možemo.

Ne bi to bio problem kada bi to bile samo besmislene rasprave na kavama ili pivama, problem nastaje što je to model u glavi. Reci, pa tek onda ispeci. Bez razmišljanja, bez kriterija, ljudi uzmu pravdu i sud u svoje ruke i opletu, pa tko živ, tko mrtav ili kroje nekome sudbinu… I još se ponosno drže toga što su napravili ili rekli.

Nedavno sam imala prilike sudjelovati u jednoj takvoj situaciji, naime htjela sam se priključiti jednoj grupi ljudi jer smatram da je to korisno i da se može nešto lijepo i plemenito raditi i nakon jedne jedine prepiske više ni traga ni glasa on njih i ne bi to bio problem da nisam slučajno načula da imaju problem sa mnom, jer sam se bavila ezoterijom i alternativom i da sam vjerojatno pomalo nepodobna za to društvo. Rastužilo me, moram priznati, jer me nisu ništa pitali, a donijeli su neke zaključke bez da sam imala prilike reći nešto o tome. Nije to prvi puta, a ni zadnji vjerojatno, niti meni, niti drugima, ali je tužno da se tako postupa.

Vjerujem da ste i vi imali takvih situacija u životu i da ste se pitali zašto je to tako i što ste pogriješili, vjerojatno niste pogriješili, nego ste "upali" u nečiji misaoni teritorij, odnosno na mjesto gdje postoje predrasude i tu ste unaprijed izgubili bitku ni krivi ni dužni.

Cijeli život imam priliku promatrati ljude kako mijenjaju svoje mišljenje ovisno o grupi ljudi u kojoj se trenutno nalaze i kako po tome stvaraju neku sliku o nekome. I nikada čuti nešto konkretno o nekome od njih, nego samo neke tragove i crtice iz mišljenja određene grupe. Moram priznati da nikada nisam bila sklona tome, zapravo sam oduvijek imala odbojnost prema kreiranju mišljenja o nekome na temelju nečijeg tuđeg promišljanja. Sjećam se da sam još kao dijete bila malo čudna jer sam se htjela družiti sa svima koji su meni bili ok. Zašto pišem ovih par redaka? Zato što je bitno upoznati ljude o kojima nešto imamo za reći, nije sve u tuđim mišljenjima, nešto je i u našoj glavi, zato ju treba upotrijebiti za naše dobro, jer se kolo sreće okreće, pa ko bi gori, može biti doli.

I nemojte biti ponosni ako ste pogriješili, i to je ok. Samo se pokrenite i budite bolji nego jučer.

S ljubavlju, vaša Adela


Autor: Adela Franceković - više o njoj, klikom OVDJE

Nema komentara:

Objavi komentar

Post Top Ad

Your Ad Spot